TrafficInme

i stoga često zamaglim korak rupama koje ću ponovno preskočiti, kratko zamahnuti i već se stvoriti na toj drugoj strani, poznatom mjestu koje me ne zna i ne čeka, koje me često i jeftino troši. pa si mahnem, toj sebi tamo iza i istoj jednoj sebi ostavljenoj tu, naprijed; kažem, dobro si to odradila, taj efekt preživljenog fokusa, taj pomak u jednoj trostrukoj točki, rupu kojoj ne mijenjaš postavke. i dok tako miruješ i dišeš, podsjećaš na priču o priči, nekakvo sredstvo kojim se odnosiš drugdje, ne nužno dalje, tek drugdje: pros

Ulaziš u tu točku grubo, uvijek saltom kojim te puštam bliže, i pritom pričaš o svemu što čuvaš, o svim tim kutijama i riječima, brisanju povremenosti oštrim pitanjima, o skupom vraćanju u pad. Grubo. I ne vidiš, smeta mi to nasmijano skijalište, taj uzalud nošen trag trotočja i hladno nebo koje redovito pamtim, lažna dinamičnost koju ionako već imam. I tako dugo, još dugo poslije, tek to ritmizirano laganje tijela. Najbolnije prodiranje ikad. (Zadihana)