Wishing I could take you here to feel the same feelings
Understand my thoughts about the sun,
About the lights,
About the way you can try to share my lights and frights,
Walking up the hill
I feel the gritty city shadow urging me on
Urging me on
Walking up the hill
Walking up the hill
Urging me on
Urging me on
I’ve forced myself to see further than the clouds would let see more clearly
The horizon light in the way
In the way
Restricted romance in the way
In the way
But I am walking up
Climbing to the top
Flying to the hill, the view and the lights
The hill, the view and the lights

( Cajun Dance Party )


Prokišnjavanje krova nije zahtjevan cilj. Crnilo tinte lako kaplje, lokvasto a nečujno, takoreći spontano. Dovoljno je samo pričati. Svaka priča jamči sjedeće mjesto, razumij me, lako je nasjesti.

Probaj osutriti svoju ulogu, potrgati rubove ukalupljenog fokusa. Ionako ne možeš predvidjeti nadolazeću životinjsku vrstu, možeš ih samo čvorasto nizati.

( Dijana Stilinović )


...život je kao darkroom, kaže Kristijan. Nikad ne znaš tko će te i kako pojebati, a ne znaš niti koga ćeš ti i kako.
Ali previše je uzbudljiv da bi samo tako izašao....

..

Svaki put kada Boris naglo zakoči, desnu ruku ispruži pred mene.
Vezana sam, kažem, uvijek sam vezana.

Za tebe, pomislim.


( Rujana Jeger )


Zastao sam na trenutak. Manje da čujem odgovor, koji sam dobro znao, a više da vidim kakav sam učinak polučio.
Odmah sam shvatio da nisam dobar.
Gledala me kao da me vidi prvi put u životu. Zapravo, to je više bio pogled osobe koja te poznaje godinama, i to osobe koja misli da te poznaje dobro, a onda se dogodi nešto neočekivano, nešto što toj osobi pokaže kako te precijenila.
Nije u tom pogledu bilo ljutnje.

Samo duboka tuga i razočaranje.

... . ....

Čovjek se u jednom trenutku svog života pretvori u nekoga tko o nekim stvarima
uopće ne mora razmišljati: umjesto toga ima iskustvo.
A iskustvo mu govori da ne treba ostavljati bolesnu ženu samu, čak ni ako nije ni od kakve koristi,
pa čak ni ako postoji velika vjerojatnost da njegova nazočnost (ili odsutstvo) ostane nezamijećena.
To možda nekome zvuči strašno, to da čovjek ne mora razmišljati, ali meni ne.
Prije bih rekao utješno.
To da ne moram o važnim stvarima uvijek razmišljati.
Pogotovo ako je nerazmišljanje utemeljeno na pozitivnom iskustvu.


... .. ......

Onda dodaje: - Ljudi neće pričati s tobom ako si sretan. Ne žele pričati. Ti za njih nisi normalan.
- Mislim da znam o čemu govoriš.
- Moraš imati neki bed. Onda te razumiju. Onda se ima o čemu pričati.
- Kao višak kila i manjak novaca.
- Recimo.
Ljubim je u rame i kažem: - I zato voliš čavrljati sa mnom jer smiješ biti sretna.
- Tako je. S tobom mogu pričati o bilo čemu. Iako ne o svemu.


( Krešimir Pintarić )